Na djelu je sukob dva osnovna interesa – onog vitalnog koji bi da gradi i razvija državu i onog antiustavnog koji bi državu razgrađivao i izdvajao jedan njen dio
Piše: Đuro Kozar
Bosni i Hercegovini uistinu potreban je unutrašnji dogovor jer nedostatak zajedničke vizije i funkcioniranje na temelju Dejtonskog sporazuma, unatoč različitim interpretacijama, zahtijevaju postizanje saglasnosti konstitutivnih naroda i državnih institucija. Ali, do kompromisa je u BiH vrlo teško doći zbog sukoba dva osnovna interesa – onog vitalnog koji bi da gradi i razvija državu i onog antiustavnog koji bi tu istu državu razgrađivao i izdvajao jedan njen dio. Zbog destruktivnih opcija država BH je u političkoij krizi, najvećoj poslije Dejtona, zaostaje u približavanju Evropskoj uniji. A sve to kod građana izaziva zabrinutost i defetizam,
Dodikov debakl u Doboju
Djeluje apsurdno, ali je tačno: najveći pobornik unutrašnjeg dijaloga jeste predsjednik Saveze nazavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik koji iznosi tezu “da BiH nije država, nego teritorija koja nema svoj suverenitet, a predviđena je da ima suverenitet samo po međunarodnim pitanjima”. Ovakav pogrešan i opasan stav mogao bi iznijeti samo neko ko ne poznaje Ustav BiH i koji mrzi domovinu u kojoj je rođen. Kontinuitet države Bosne i Hercegovine jest koncept koji ističe postojanje njene državnosti kroz historiju, od srednjovjekovnih kraljevstava, preko osmanskog doba i Austro-Ugarske, do AVNOJ-a 1943. i konačne nezavisnosti 1992. godine. Time se potvrđuje njena trajna suverenost, unatoč promjenama oblika vlasti, a ZAVNOBiH je ključni temelj moderne državnosti BiH, uz potrebu prilagodbe savremenom kontekstu.
Koliko je Dodik van realnosti pokazuje i njegov pokušaj, da unatoč svojim destruktivnim izjavama, 12. maja ove godine pozove u Doboj predstavnike parlamentarnih stranaka na nivou BiH na zajednički sastanak, ali mu se bošnjački i hrvatski poslanici nisu odazvali. Prizori iz sale u dobojskom hotelu ”Park” govorili su više od riječi: pripremljeni stolovi, stolice, ceduljice s imenima i logotipima stranaka – sve je bilo spremno, osim gostiju. Tako je Dodik ostao „kratkih rukava“. Na sastanak su bili samo njegovi najvjerniji saradnici, dok su svi ostali – iz opozicije i partnera na državnom nivou ignorisali poziv.
U startu ovaj poziv je odbio Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH i predsjednik NiP-a, a SDA i DF su rekli da s Dodikom neće razgovarati, dok su predstavnici opozicionih stranaka u Republici Srpskoj i ranije odbijali Dodikov poziv. Da će se teško odazvati razgovoru, govori i činjenica da su sporazum koji su inicirali i potpisali s još sedam partija iz FBiH ponudili svima osim SNSD-u. “On je čuo samo onaj dio koji poziva na dijalog. Taj poziv na dijalog odnosi se na normalne ljude”, rekao je Konaković,
HDZ čuva poziciju SNSD-a
Indikativno je da Dodik iz ovog odbijanja nije izvukao nikakvu pouku i da se zapita da li je vrijeme da promijeni rječnik ponižavanja drugih stranaka i postane konstruktivan. Znajući koliku količinu arogancije posjeduje od njega se nije moglo očekivati drugačije, naprotiv postao je još rigidniji. Zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Denis Zvizdić ovih dana je, gostujući na BHRT 1, rekao da Trojka želi dogovor o budućnosti BiH, ali nikad više sa SNSD-om. Objasnio je da su SDP, NIP i Naša stranka raskinuli koaliciju sa SNSD-om, ali da bi izbacivanje iz vlasti te stranke bilo sistemski provedeno, bila je neophodna podrška HDZ-a.
Zvizdić je zaključio; “Nažalost, HDZ se između evropskog puta BiH i funkcionalnosti institucija opredijelio za saradnju i prijateljstvo s Dodikom. To me je razočaralo, mislio sam da je HDZ mnogo ozbiljnije opredijeljen za evropske integracije”
Citiraću premijera Federalne vlade i predsjednika SDP-a Nermina Nikšića koji je prošle godine na jednim naučnom skupu u Mostaru rekao: ”Jasno je da u ovom trenutku nama ne treba bolja prošlost, nego bolja budućnost. Mi prošlost ne možemo promijeniti, ali možemo graditi bolju budućnost ukoliko istinski razumijemo prošlost, ma kako ona bila teška i bolna.”
Nažalost, iz okova prošlosti još ne izlaze lideri koji bi (da mogu) otcijepili jedan dio BiH, drugi koji bi Federaciju BiH podijelili na dva entiteta, kao i svi oni koji žele u miru ostvariti ono što nisu mogli u ratu, Prošlost treba ostaviti iza nas i ko to ne prihvata nije realan.
