Sjedinjene Američke Države više ne mogu voditi unipolarni svijet komandujući drugima, ali mogu predvoditi multipolarni svijet snagom uvjeravanja
Piše: Đuro Kozar
Na Sigurnosnoj konferenciji u Minhenu (12.-14. februara), kao što se i očekivalo američki učesnici su potvrdili da Sjedinjene Američke Države ne žele biti garant evropske sigurnosti. Nema sumnje da su nekadašnje bliske veze između SAD-a i Evrope narušene , ali se ipak nisu raspale. Predsjednik ove konferencije Volfgang Išinger (Wolfgang Ischinger), govoreći o geopolitičkim promjenama, podsjetio je da su generacije Evropljana mogle računati ne samo na američku vojnu moć već i na zajedničko razumijevanje principa međunarodnog poretka, ali da je to danas daleko manje sigurno. I drugi učesnici govorili su o budućim oblicima transatlantske i međunarodne saradnje dok Bijela kuća već mijenja globalnu dinamiku, čije će pune posljedice tek biti vidljive.
Savezništvo SAD-a bez obaveze
Prije i u toku ovogodišnje minhenske konferencije nije bilo malo onih koji su se sjetili prošlogodišnjeg govora američkog potpredsjednika Džejmsa Dejvida Vensa (James David Vance) koji je kao niko do tada uputio direktne kritike evropskim liberalističkim politikama i političarima ukazavši im da su uveliko odstupili od načela demokracije, iznevjerili svoje ljude te imali potpuno pogrešan pristup fenomenu globalnih migracija. Prisutni su bili vidno zatečeni ovim govorom, a od tada je Bijela kuća preokrenula svjetski poredak naglavačke, dok su saveznici i protivnici podjednako pogođeni kaznenim carinama, a dogodio se iznimno drzak upad u Venecuelu. Vašington je vodio neujednačenu politiku prema postizanju mira u Ukrajini pod uvjetima povoljnima za Moskvu, a pojavila se i bizarna tvrdnja da bi Kanada trebala postati “51. savezna država” SAD-a.
Zbog takve Vensove kritike s posebnim interesovanjem očekivao se govor državnog sekretara SAD-a Marka Rubija koji je bio umjereniji i uvjeravao Evropljane da Sjedinjene Države s predsjednikom Donaldom Trampom (Trump) ostaju saveznik i prijatelj starog kontinenta. SAD i Evropa pripadaju jedno drugome, rekao je Rubio akcentirajući to da SAD ne želi odvajanje, nego oživljavanje starog prijateljstva. Njegov govor izazvao je dugotrajni pljesak okupljenih političkih i vojnih dužnosnika i predstavlja olakšanje za evropske saveznike zabrinute za budućnost transatlantskih veza u vrijeme kada Tramp provodi politiku “Amerike na prvom mjestu”. Rubio se osvrnuo na istorijat savezništva koji je preživio hladni rat, ali je istakao da je trijumf nad komunizmom doveo do „opasne zablude“ – ideje o kraju istorije i svijetu bez granica.
Rubio se nije libio kritikovati ni Ujedinjene nacije, navodeći da ta organizacija nema odgovore na ključne krize – od Gaze i Ukrajine do Irana i Venecuele. Istakao je da su u svim tim slučajevima rezultati postignuti isključivo američkim vodstvom, a ne rezolucijama. “Ne moramo napustiti međunarodne institucije, ali ih moramo reformisati. One ne smiju biti štit onima koji krše međunarodno pravo”, poručio je šef američke diplomatije. Ujedinjjne nacije imaju šest glavnih organa, a Amerika je jedino ostala u Vijeću sigurnosti u kojem, zajedno s Kinom, Rusijom, Francuskom i Ujedinjenim Kraljevstvom ima status stalne članice i pravo veta. Napustili su Vijeće za ljudska prava, Ekonomsko i socijalno vijeće (ECOSOC); Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO), Svjetski program za hranu (WFP), UNESCO i UNICEF. Na taj način Sjedinjene Države su kao najveći donator smanjile finansiranje tog globalnog tijela, odbivši ispuniti obvezna plaćanja u redoviti i mirovni proračun.
Rizik za “male igrače”
Njemački kancelar Fridrih Merc (Friedrich Merz) je rekao da je Minhenska sigurnosna konferencija oduvijek bila seizmograf političke situacije i dodao da je svijet posljednjih godina suočen sa sve većim tenzijama i sukobima uključujući rusku agresiju na Ukrajinu kojoj se još ne vidi kraj. Iznio je stav da danas svjetski poredak, kakav poznajemo i koji je zasnovan na pravima i pravilima, više ne postoji, jer se trenutno uništava i dodao da je svijet ušao u eru koju vrlo otvoreno o obilježavaju moć i politika velikih sila. Merc je rekao da je ovo opasna igra u početku za male igrače, ali kasnije vjerovatno i za velike, dodajući da se SAD tome prilagođava brzim tempom. Shvatili su vlastitu potrebu da u nekim oblastima sustignu Kinu i izvlače radikalne posljedice u svojoj strategiji nacionalne sigurnosti. On smatra da se Evropa, takođe priprema za ovo novo doba i da primarni zadatak Evropljana, a naravno i Nijemaca, jeste da danas prihvate ovu novu stvarnost.
Pojedini učesanici konferencije pitali su da li još funkcionira član 5. NATO-ovog statuta koji propisuje da se napad na jednu članicu smatra napadom na sve. Od 1949. pa sve do prije godinu dana smatralo se normalnim da bi, u slučaju da Sovjetski Savez ili kasnije Rusija napadne neku članicu NATO-a, poput Litve, cijeli savez , uz potporu američke vojne sile, priskočio u pomoć. Premda dužnosnici NATO-a inzistiraju da je član 5. i dalje itekako na snazi, a Trampova nepredvidivost i prezir prema Evropi neizbježno dovode to u pitanje. Zbog toga Evropa mora jačati svoju odbranu, pogotovo nakon Rubijeve tvrdnje “da slabi saveznici čine i Ameriku slabijom” naglašavajući da Trampova administracija ne traži upravljanje “kontrolisanim propadanjem Zapada”, već njegovu potpunu obnovu.
Evropa mora postati vojna supersila kako bi preživjela bez Sjedinjenih Država, upozorio je bivši načelnik britanskih oružanih snaga general Nik Karter (Nick Carter) i pozvao na brzo povećanje obrambenih izdataka. Istakao je da se Evropa mora brzo pripremiti za novi svijet, a njen uticaj zavisiće od njene sposobnosti da preduzme brzu kolektivnu akciju. Evropa koja to može učiniti i preuzeti odgovornost za vlastitu obranu i sigurnost moći će oblikovati međunarodni poredak, a ako to ne bude mogla oblikovaće je drugi.
Loše vijesti za Dodika
Na sigurnosnoj konferenciji u Minhenu bili su prisutni i zvaničnici Bosne i Hercegovine, ali ne kao jedinstvena delegacija, nego kao predstavnici pojedinih državnih organa, s tim da su članovi državnog Predsjedništva Denis Bećirović i Željka Cvijanović, kao što se i očekivalo, iznosili različite stavove. Na ovom skupu bilo je i dvoje članova Vijeća ministara – predsjedavajuća Borjana Krišto i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković koji su na margini konferencije imali i bilateralne razgovore s pojedinim učesnicima.
Denis Bećirović je uoči konferencije u Minhenu održao uvodni govor posvećen pitanjima evropske transnacionalne sigurnosti i, između ostalog, upozorio da danas svjedočimo ponovnim pokušajima destabilizacije Bosne i Hercegovine i atacima na Dejtonski mirovni sporazum koji je zaustavio rat i dodao: “To čini separatistički režim u bosanskom entitetu Republika Srpska, dominantno podržan iz Moskve. Odlučnost Evrope i Zapada da se suprotstavi nasrtajima na suverenitet i teritorijalni integritet BiH jest naš zajednički test i konkretan doprinos kredibilnom odvraćanju od konflikata u Evropi. Član Predsjedništva BiH je naglasio važnost završetka procesa ulaska BiH u NATO i jačanja jugoistočnog krila tog saveza.” Dodao je da je potrebno, svakodnevno i beskompromisno, boriti se za demokratiju, vladavinu prava i individualne slobode.
U vrijeme ove minhenske konferencije predsjedvjaući Predsjedništva BiH Željko Komšić bio je u zvaničnoj posjeti Sjedinjenim Aneričkim Državama i Vašingtonu se sastao sa zamjenikom državnog sekretara SAD-a Kristoferom Landauom (Christopherom Landau). Ključne teme razgovora bile su aktuelna politička situacija u Bosni i Hercegovini, jačanje ekonomske saradnje i energetska sigurnost. Tokom sastanka Landau je jasno istakao da su jako nezadovoljni onim što Milorad Dodik radi, te naglasio da on sigurno nema podršku nikoga iz američke administracije u tome. Njegovo djelovanje narušava političku stabilnost i buduće planove, kao i ekonomske projekte za koje je američka strana pokazala snažan interes i spremnost za saradnju. Loše su to vijesti za secesionistu Milorada Dodika, koji tvrdi da ima podršku za svoje postupke nakon ukidanja sankcija od američke administracije.
