“Ne treba očekivati ruske tenkove. Ali itekako treba očekivati – legalistički kaos, institucionalno trovanje, blokade, medijsko spinovanje i raspirivanje vjerskog antagonizma. I zato očekujte u narednoj godini Dodikove i Čovićeve laži o “ugroženoj hrišćansko/kršćanskoj manjini”
“Rusija je spremna da gine za ono što misli da je njeno u Evropi, a NATO nije.”
Tako je, bez imalo diplomatskog šećera i uvijanja, rekao nedavno veliki Gari Kasparov pred čelnicima NATO-a.
I nije to bila metafora, nego dijagnoza kontinenta koji se trese pod nogama jedne imperije-fantoma i kolektivnog Zapada koji sve češće liči na uljuđenu ali impotentnu konferencijsku verziju “čekaj da vidimo šta će drugi uraditi”.
Ali idemo dalje od Kasparova. Jer Rusija više nije ona mitska postsovjetska ruina iz devedesetih, niti asketska varijanta putinovskog samodržavlja iz ranih dvijehiljaditih. Danas je to – paradoksalno, ali tačno – najkapitalističkija zemlja u Evropi, oličenje brutalnog oligarhijskog kapitalizma, masovne korupcije, i savršene simbioze sa svjetskim neonacistima, hrišćanskim fanatiziranim grupacijama i transnacionalnim mrežama krajnje desnice.
I sve što radi, radi jednom logikom – sveprisutnim momentumom.
Jer se Rusiji pokloni trećina Ukrajine kao “realan kompromis”, ako se EU pokaže impotentnijom nego ikad, ako američka trampistička politika posrne pod teretom vlastitih izbora – zašto bi Rusija stala? Dajte mi jedan valjan razlog? Zašto bi se, nakon formalnog ili neformalnog “mira”, prestala baviti npr. Balkanom? Zašto bi ignorisala rastakanje BiH? Posebno kad ovdje već ima sve što joj treba: rusofile, srbofile, zapadofobe, domaće saboterčiće, i političku infrastrukturu koja kilavim budžetskim respiratorima jedva održava jednu državu izdignutu iz pepela.
Ruska pobjeda = Geopolitički džoker za Dodika i srbijanski establišment
U takvoj konstelaciji snaga, eventualna ruska pobjeda (ili ono što će se na Zapadu predstavljati kao “najteži mogući mir”) za RS i Srbiju znače jedno: otvaranje prozora za hibridno nasilje, za institucionalno podrivanje države BiH i za jačanje narativa o “ugroženoj hrišćanskoj manjini na Balkanu”.
A to je narativ koji već ima svoje pisce, promotere i ambasadore – od MAGA kancelarija u SAD-u, preko orbanovskih mađarskih ekspozitura, pa do lokalnih političkih satelita u vidu Dodika i Čovića.
Upravo u tom smjeru ide i analiza Sanina Mirvića, za Odgovor.ba koja precizno pogađa srž problema: ako međunarodni poredak promijeni logiku teritorija, BiH odmah osjeća podrhtavanje.
Mirvić piše:
“Ako jedan dio kontinenta pristane na praktično rješenje koje zaobilazi načelo nepovredivosti granica, drugi će dio to nužno osjetiti kao poziv na preispitivanje vlastitih temelja.”
Drugim riječima – ako padne Ukrajina, kreće domino efekat.
A prvi koji će to iskoristiti? Vučić i Dodik.
Jedan kroz međunarodnu politiku i zahtjeva sa samostalnom jedinicom, a drugi kroz proaktivno razaranje institucija BiH.
Dodik odavno ponavlja ruski narativ o “hrišćanskoj ugroženosti”, koji se može prilagoditi svakoj prilici, od turističke do diplomatske. Ako se spoljni okvir promijeni, taj narativ postaje – legitimacijska osnova za dalje cijepanje države.
Američko vaskrsavanje Dodika i evropski fijasko
Najporazniji element u cijeloj priči nije Rusija.
To, što kaže Kasparov, znamo: Rusija je spremna da gine, i spremna da ubija.
Problem je Zapad.
Preciznije – američka pragmatična hipokrizija i evropska jalova birokratija.
US- država koja je 1995. dizala iz pepela Dayton, danas spašava Dodika iz političkih grobnica.
Washington, koji je nekad čvrsto držao crvene linije, sada igra igru “dogovorne BiH” u kojoj jači tlači, a slabiji se prilagođava.
To će sutra izgledati ovako:
-ako je jača želja onih koji sanjaju tri entiteta – biće tri entiteta
-ako je jača volja onih koji žele državu bez države – biće tako
-ako neko dođe s prijedlogom srpsko-hrvatske konfederacije u okrilju BiH – Washington će reći “razmotrite”
EU?
Tu Mirvić briljantno rezimira:
“Brisel je iziritiran isključenjem iz plana od 28 tačaka – što samo potvrđuje krhkost evropskog autoriteta na Balkanu.”
EU je danas sajamska hostesa geopolitike – tu je da “ukrasi stvar” i stvori privid reda, da uokviri stolove, da dodijeli brošure… ali kad dođe do ozbiljnih odluka, nestane u magli vlastite neodlučnosti.
I tu, u toj magli, Vučić i Dodik plešu najbolje.
Putinova nova realnost i balkanski vakuum
Timothy Snyder je u svom eseju Russian Unreality and American Weakness precizno rekao: cilj ruskih operacija nije samo okupirati teritorij – nego okupirati ideju realnosti.
To znači:
-iskriviti narative
-zamutiti razliku između činjenice i propagande
-pretvoriti informaciju u oružje
-pretvoriti političku krizu u “opšti osjećaj neizbježnog raspada”
I BiH je savršeno tlo za to.
Dodik i Čović su već uhodani prenosioci takvih “aktivnih mjera”: jedan kroz secesionistički folklor, drugi kroz mantre o trećem entitetu i “ugroženosti Hrvata od islamizacije”.
Ako se rat u Ukrajini završi ruskom pobjedom – makar ograničenom – ove strukture dobijaju:
-legitimaciju (“eto, granice se pomjeraju, presedani postoje”)
-argumentaciju (“i mi želimo svoje Kosovo/Donbas”)
-politički tempo (“Zapad je slab, ruski savez jača”)
-operativni prostor (“Brisel ne zna šta radi, Washington čeka odluke Trumpa”).
Hibridni rat protiv BiH biće normalizovan
Ne treba očekivati tenkove.
Treba očekivati – legalistički kaos, institucionalno trovanje, blokade, medijsko trovanje i raspirivanje vjerskog antagonizma.
Ruska pobjeda u Ukrajini znači:
- još jače huškanje narativa o “islamskoj opasnosti”
- promociju “hrišćanskog obrambenog pojasa” od Banje Luke do Mostara
- neutralizaciju građanske opcije (Čovićev dugoročni cilj)
- secesionističke ekshibicije RS-a (Dodikov kratkoročni cilj)
- jačanje srpsko-ruskog hibridnog utjecaja u regionu
- pretvaranje BiH u poligon za ‘testiranje novih realnosti’ (kako to opisuje Snyder).
Američki povratak Trumpizma i ruski balkanski teatar
Ako se ovome doda i element vraćanja trumpizma – onda situacija postaje još mračnija.
U takvom scenariju:
-ruski utjecaj neminovno jača
-Vučić dobija neslućenu geopolitičku širinu
-Dodik postaje još više “regionalni eksponent”
-Čović dobija odriješene ruke za brutalnu delegitimizaciju građanskog političkog tijela
I sve to – uz osmijeh MAGA administracije koja Evropu ionako smatra troškom, a Balkan pogonskim gorivom za vlastite igre.
A šta može BiH?
BiH mora pronaći sopstvenu i autentičnu pravnu, političku i bezbjednosnu zaštitu.
To znači:
-jačanje institucija koje objašnjavaju, a ne skrivaju
-onemogućavanje političkog rušenja iznutra
-nulta tolerancija na ruski utjecaj i ruske finansijske mreže
-vezivanje evropskog puta za sigurnosne reforme
-izgradnju otpornosti na narativne operacije
I to je jedini put.
Jer BiH neće odlučivati o miru u Ukrajini – ali može odlučiti da taj mir ne postane presedan koji će se preliti kao otrov preko njenih granica.
Ako padne Ukrajina, padaju i zadnje kočnice Balkana
Najveća opasnost za BiH ne dolazi onog dana kad se u Ukrajini potpiše sporni i oktroisani mir.
Ne.
Opasnost dolazi dan poslije, kad taj sporazum postane paradigma nove geopolitike. Kad ga Vučić nazove “mudrošću”, a Dodik “istorijskom šansom”.
Tada će BiH biti test:
da li male države preživljavaju tako što se nadaju tuđoj pomoći, ili tako što grade vlastitu otpornost i stabilnost?
U epohama kriza, kao što reče jedan od mudrijih analitičara, ne nagrađuje se snaga – nego izdržljivost.
A BiH, ako želi opstati, mora prestati čekati da joj drugi čuvaju kuću.
Jer u svijetu koji dolazi jedino što je sigurno jeste NESIGURNOST.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, te je dužan objaviti izvor i link pod kojim je objavljen naš tekst.
