Ove godine obilježava se 30-godišnjica od konferencije u američkoj zrakoplovnoj bazi Vraj Paterson u Dejtonu na kojoj je postignt Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini i sada se pravi bilans. Dugo su trajali pregovori sudionika, a kad je sporazum potpisan najvažnije je bilo da se rat završi, ali još se nije ni osušio potpis a državna delegacija BiH je ocijenila da je to nepravičan mir budući da agresija na međunarodno priznatu državu nije kažnjena i što je država entitetski podijeljena. Treba istaći da se u Dejtonskom sporazumu vodilo računa o kontinuitetu države BiH. Ustavom BiH, koji je dio sporazuma, utvrđena je nova državna struktura čime je samo „modificirana“ stara, i nije ukinut kontinuitet države.
Kontinuitet državnosti BiH
Potpisnici sporazuma pristali su na mir i jedinstvenu suverenu državu poznatu kao Bosna i Hercegovina, ali u Republici Srpskoj imaju svoju percepciju tog dokumenta, pa javno ističu da je BiH nastala udruživanjem RS i FederaCije BiH u neku državnu zajednicu. To nije tačno. Pojam “državna zajednica” ne spominje se ni na jednom mjestu u Ustavu Bosne i Hercegovine, nego se, da ponovim, u prvom članu Ustava definira kontinuitet pravnog postojanja BiH.
Predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Denis Zvizdić, reagirajući na teze kojima se negira državnost BiH, u izjavi za N 1 je rekao: “Bosna i Hercegovina nije “državna zajednica” niti su entiteti “države” nego samo administrativno – teritorijalne jedinice u sastavu BiH. I ništa više. Ne postoje, niti će ikada postojati “zajedničke institucije”, nego samo institucije države BiH. Dakle, BiH je nezavisna, cjelovita, demokratska i evropska država svih patriotski orijentiranih ustavnih naroda i građana, i neće biti nikakvih etnoteritorijalnih podjela niti zajednica. Prije svega i iznad svega država BiH.”
Baš kao što Bosna i Hercegovina nije državna zajednica, nego država, tako ni Federacija Bosne i Hercegovine nije državna zajednica, nego entitet. Koncipiran je u Vašingtonui 1994. tako da se osigura puna jednakopravnost i hrvatskog i bošnjačkog naroda. Poslije ustavnih promjena, izvršenih 1997. dodato je i srpski narod. Prema federalnom Ustavu FBiH je jedan od dva entiteta države Bosne i Hercegovine i ima svu vlast, nadležnosti i odgovornosti koje državnim Ustavom nisu date u isključivu nadležnost institucija BiH.
Kako izaći iz najveće krize?
U ovoj godini kad se obilježava 30-godišnjica potpisivanja Dejtonskog sporazuma, zbog jaza između političkih predstavnika u vezi s tumačenjem ustavnog uređenja, zemlja tone u sve dublju krizu. Dio političara smatra da je ovaj sporazum prva prepreka ka normalnom funkcionisanju zemlje, drugi upozoravaju kako bi eventualno njegovo raspakivanje bilo kobna greška, dok se treći pozivaju na “izvorni Dejton” .
Da li bi uistinu trebalo napraviti drugačiji sporazum?
Nije malo onih koji smatraju da niko ako bi došlo do tog raspakovanja ne bi bio siguran da će mu ostati ono što sada ima, a pogotovo da će dobiti nešto što očekuje. Vrh Republike Srpske je spreman za razgovore u onoj mjeri u kojoj su svi ostali njihovi sugovornici spremni da prihvate bespogovorno ono što oni nude inače, oni idu i u blokade i u opstrukcije. I to onda nije priča o razgovorima nego o ultimatumu koji svi drugi moraju prihvatiti ili će se država naći u nekoj blokadi iz koje nema izlaza.
Međutim, ako neko bude raspakovao Dejton i ako dođemo u situaciju da se raspravlja o tome, vrlo brzo će se pokazati da je ova država vrlo održiva kada se sklone kočničari i političke opcije koje opstrukcijom i stvaranjem nesigurnosti opstaju na vlasti već decenijama. Inače, za RS vrlo je,opasno pričati i spomenuti raspakivanje Dejtona. Jer su se očigledno uvjerili da ono što su oni očekivali od nove američke administracije ne mogu ni slučajno dobiti. Ako su se zavaravali da će adminstracija Donalda Trampa biti raspoložena za secesionističke ideje koje pokušavaju provesti u BiH to je vrlo teško očekivati, jer Tramp ne odlučuje sam u takvim situacijama. Inače, za američku administraciju Dejtonski sporazum je jedan od najvećih diplomatskih uspjeha i strateška osnovica njihove politike na Balkanu.
U posljenih 30 godina srećom nije pukla nijedna puška u Bosni i Hercegovini, ali ostale su različite percepcije Dejtonskog sporazuma, jer nije ugasio politike koje su počele i vodile rat.
