Dženana Karup Druško, dugogodišnja bh. novinarka i urednica, na društvenim mrežama osvrnula se na sinoćnje ponašanje domaće publike u Skenderiji na košarkaškoj utakmici BiH – Srbija, ali i na reakcije, prvenstveno onu srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.
Komentar Karup Druško u kojem daje širi kontekst cijele situacije prenosimo u cijelosti:
Vučićev odgovor BH Fanaticosima je – politički zastrašujući!
Moram primijetiti da dok se region bavi porukama navijača iz Skenderije, dio Sarajeva osuđuje a dio podržava ponašanje navijača, iz Srbije stižu brojne kritike – niko se ne bavi Vučićevim odgovorom navijačima.
BH Fanaticosi su istakli transparent: “Jučer kišobran, danas stativ. Ubice teže da sakriju motiv. Zlo nikad ne spava”.
Ko god duže prati dešavanja na stadionima u regionu ne može sinoćnje poruke BH Fanaticosa komentirati izvan konteksta – bez svih onih parola koje smo godinama gledali i slušali, među kojima je sigurno najstrašnija: “Nož, žica, Srebrenica”.
BH Fanaticosi nisu započeli radikalno navijanje. BH Fanaticosi su odgovorili na 30 godina mržnje, prijetnji, nasilja i veličanja zločina i zločinaca s tribina u Srbiji i Republici Srpskoj. To je kontekst bez kojeg se sinoćnja Skenderija ne može razumjeti.
Nije bilo reakcija saveza, klubova, političara, intelektualaca, rasprava sociologa, psiholo… da se zaustavi dugogodišnje divljanje. Nacionalističke poruke s tribina postajale su “tradicija”, dio one opasne “nenormalne normalnosti”, na šta su svi navikavali… I BH Fanaticosi su, očito, odlučili da sami reagiraju i to nakon: ponašanja rumunskih navijača koji su na putu na utakmicu u BiH, svratili u Beograd i zajedno sa “srpskom braćom” ispred hrama Svetog Save poslali poruku kako oni “brane Evropu”, s pripremljenim transparentom: “Mladić, evropski heroj, sveo je muslimane na nulu”.
To više nisu bile samo poruke iz Srbije, nego su dobile međunarodnu dimenziju, u negiranje genocida i veličanje osuđenog zločinca Mladića uključili su se navijači čija je zemlja članica Evropske unije. To je očito jačalo osjećaj da se sudska/historijska istina ponovno briše i da se zločin normalizira, ne samo u Srbiji nego i na međunarodnom nivou.
Dodatni okidač očito su bile stravične informacije o strancima koji su dolazili u tzv. Snajper safariju da pucaju na građane Sarajeva. Kao i Vučićeve slike sa srpskih položaja iznad Sarajeva dok je Sarajevo rušeno a ljudi ubijani.
Poruke iz Skenderije bile su odgovor: reakcija na negiranje opsade Sarajeva, Vučićeve priče o kišobranu i stativu, na veličanje i slavljenje Ratka Mladića, negiranje genocida, rumunski transparent s navijačima u Beogradu, na parolu “Nož, žica Srebrenica”, na vrijeđanje Džanana Muse… Reakcija na negiranje, pokušaja brisanja istine o ratu u BiH, činjenicu da Srbija štiti ratne zločince… Bila je to, posmatrana u širem kontekstu, reakcija na propagandu i revizionizam.
Negiranje presuda Haškog tribunala odavno je zvanična politika Beograda. Sjetimo se samo kako je Vučić podigao na noge cijelu Srbiju i sve međunarodne saveznike Srbije, vodeći globalnu diplomatsku kampanju da zaustavi Rezoluciju o genocidu u Generalnoj skupštini UN-a koja je utemeljena na presudama suda UN-a.
Negiranje, relativizacija i radikalizacija u Srbiji ne nastaju na stadionima – one dolaze odozgo. Politička ideologija je ta koja oblikuje tribine. Navijanja imaju prećutnu podršku najviših političkih struktura. Niko ih ne sankcionira. Šire se na region.
Vučić je ekspresno odgovorio navijačima u Skenderiji. Hrvatski tportal.hr je prenio citat s transparenta u Skenderiji, a onda naveo: “Nakon toga s tribina je krenulo i skandiranje ‘Vučiću, pe*eru’, povik koji se, kako primjećuju mediji u regiji, nerijetko čuje i na protestima u samoj Srbiji, gdje dio javnosti oštro kritizira njegovu vlast. Nije trebalo dugo čekati da se oglasi Vučić i odgovori sarajevskim navijačima. U razgovoru za TV Pink poručio je da ga uvrede navijača BiH ne dotiču. ‘Ne smeta mi to, čak mi i imponira. To znači da dobro branim srpske nacionalne interese’, rekao je Vučić. Nastavio je u sličnom tonu i ironično dodao da bi, ako treba, došao u Sarajevo kako bi navijačima ‘pomogao’ u vrijeđanju samoga sebe. ‘Mogu doći i pomoći im, da im terciram dok to viču. To neće promijeniti moju politiku – ona će ostati politika prijateljstva prema njima, ali i čvrste zaštite naših državnih i nacionalnih interesa’, poručio je srpski diktator.”
Da li je Vučić rekao: “To su laži”, “Ja nemam veze s tim”, “Nikad nisam podržavao ubijanje građana Sarajeva, zločine i zločince…” “Bio sam mlad, pogriješio sam, ne ponosim se time”, “Poštujem žrtve Sarajeva”? Ne. Svako ko se ne slaže s politikom Slobodana Miloševića, Karadžića, Mladića, odgovorio bi ovako ili barem diplomatski neutralno, a Vučić kaže: Imponuje mi. To znači da dobro branim srpske nacionalne interese. Time je potvrdio ne samo politički i ideološki kontinuitet, nego i da ne vidi ništa sporno u vlastitoj ulozi tokom opsade Sarajeva, niti u negiranju presuda Haškog tribunala, što je po njemu, također, “odbrana srpskih interesa”.
A kada kažeš da braniš “državne i nacionalne interese” Srbije, šta si to tačno radio iznad Sarajeva 1993. godine? Štitio interese Srbije? Od koga? Od Sarajeva? Od civila? Je li opsada Sarajeva bila patriotizam? Je li ono što su Srbija, Vojska Jugoslavije, Državna bezbednost Srbije i Republika Srpska radile u Bosni i Hercegovini – “odbrana srpskih interesa”?
E pa, upravo je to ideološki okvir Velike Srbije, agresije i udruženog zločinačkog poduhvata utvrđenog u haškim presudama. Nema tu distanciranja. Nema kajanja. Postoji samo kontinuitet iste politike.
“Mogu da im pomognem u vrijeđanju ako treba…” Pokušao se narugati navijačima? Nije to nikakva politička hrabrost niti politika prijateljstva to je ideološka radikalizacija, to je rehabilitacija prošlosti. Zapravo, ovo je jedno od najjasnijih priznanja da Vučićeva politika počiva na istoj ideologiji koja je bila temelj agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Vučić se ni ne trudi da se ogradi od državne politike Srbije 90-ih u BiH i Hrvatskoj, projekta Velike Srbije, ideologije radikala kojoj je pripadao – ne, on je na nju ponosan. Imponuje mu poruka koja ga povezuje s ubistvima, motivima, kišobranom, stativom, linijama oko Sarajeva?!
Ovakva poruka predsjednika Srbije politički je i moralno zastrašujuća. Ona je istovremeno i potvrda da upravo takva politika radikalizira navijače.
A radikalizam navijača u Srbiji odavno je dobro poznat. Napad na bh. navijače na Marakani dok su veličali Arkana i Mladića. Skandiranje: Nož žica Srebrenica. Na nedavnoj utakmici Partizana protiv turskog Fenerbahçea, navijači su u beogradskoj Areni skandirali: “Svaki Turčin zna, svaka bula zna, da je Obilić, srpski sin, zaklao Murata.” I Grobari i Delije godinama slave Ratka Mladića. Prema pisanju crnogorskog portala Analitika.me 2021, navijači Partizana su u Novom Pazaru “razvili barjak sa likom ratnog zločinca osuđenog za genocid Ratka Mladića. Sa njihove tribine potom je skandirano Ratku Mladiću, a bosanskohercegovački mediji navode kako su ‘grobari’ pjevali i ‘Nož, žica, Srebrenica’.”
Već sam pisala da bh. navijači imaju snagu i žestinu, ali ne i ideologiju mržnje. Njihovo navijanje uvijek je – patriotizam, osjećaj pripadnosti i ljubav prema Bosni i Hercegovini. Godinama su ćutali na “Nož, žica, Srebrenica”, na fašističke simbole, na poruke o “Turcima”, na pjesme o Mladiću i Arkanu. Fanaticosi su sinoć odgovorili “zlu”, veličanju ratnih zločinaca, negiranju, relativizaciji zločina, političkim lažima. “Zlo nikada ne spava” je jasna politička poruka o kontinuitetu ideologije.
Odgovor BH Fanaticosa otkrio je ono što je Vučić pokušavao prikriti: da “zlo nikada ne spava”, jer ga drže budnim oni koji su ga i stvorili.
